Ja noćas oblačim, onu košulju od svile,
Na njoj su nekad znam, tvoje male ruke bile.
Naš dom se grije, hladnom vatrom s kamina.
Na zidu pišem, tvoje ime, ostacima karmina, tvog.
Nema čega nema, puna soba uspomena,
A ja moram osmijeh tvoj da gledam na drugoj.
Nema čega nema, u muzeju uspomena,
Al' ništa mi ne vrijedi, ti tuđa si žena.
Kroz iglu provlačim, tvoju kosu mjesto konca,
Da srce sašijem, da ne traži više krivca.
Moj san se mrvi, k'o prvi osmijeh s lica tvog,
Ja ne sumnjam, dobro znam -
Ljubav je ubica, moj...
Я. noćas oblačim , ONU košulju OD svile ,
Na njoj су nekad znam , tvoje мужчина ruke желчи .
Nas дом себе grije , hladnom vatrom с камина .
Na zidu pišem , tvoje IME , ostacima Karmina , tvog .
Нема CEGA NEMA, справедливо пуна соба uspomena ,
JA moram osmijeh tvoj да gledam на drugoj .
Нема CEGA NEMA, справедливо у muzeju uspomena ,
Аль " Nista миль пе vrijedi , Ti tuđa си žena .
Kroz Iglu provlačim , tvoju косу mjesto Конца ,
Да SRCE sašijem , Д. Н. Искомый Подробнее krivca .
Moj Сан - себе mrvi , к'о prvi osmijeh с Lica tvog ,
Ja пе sumnjam , добро znam -
Ljubav JE УАБИИЦ , Минюст ...
